a

Lorem ipsum dolor sit amet, conse ctetur adip elit, pellentesque turpis.

PROJEKT JE SUFINANCIRALA EUROPSKA UNIJA
IZ EUROPSKOG SOCIJALNOG FONDA

Image Alt

UCI DALJE – NOVOSTI RADIONICA PODUZETNIŠTVO U KULTURI, DRUGI CIKLUS, 13.-14.10.2020.

Radionica poduzetništva u kulturi odvijala se 13. i 14. listopada 2020. ponovno pod vodstvom istaknute kulturne stručnjakinje Nore Krstulović, kao svojevrsni nastavak uspješnog prvoga ciklusa radionica na temu poduzetništva u kulturi i kulturne politike otoka Korčule, održanog početkom ožujka pred proglašenje pandemije. Na dvodnevnoj edukaciji sudjelovalo je dvanaest polaznika od nezaposlenih mladih kao predstavnika ciljne skupine projekta „Uči dalje!“ do zaposlenika u kulturnim institucijama s otoka Korčule, u kombinaciji online i fizičkog formata izvedbe radionice u vijećnici Grada Korčule i uz poštivanje epidemioloških mjera.

Nakon kratkoga podsjećanja na elemente koji definiraju poduzetništvo u kulturi, pokrenuto je pitanje je li u ovim novim okolnostima ono više uopće moguće, budući da je očito da su kulturne industrije potpuno neodržive u trenutnim uvjetima, s obzirom na 12 milijuna procijenjenih ugroženih radnih mjesta u njima, ali i često shvaćanje kulture kao luksuza bez kojeg se može. 

Nora je predstavila primjere općeg nesnalaženja struke (nesnalaženja sadržajem i formom), neadekvatnog forsiranja tehnologije, kao i rijetke primjere dobre prakse. Potom primjere djelovanja politike, negativne (na primjeru Velike Britanije) i pozitivne (na primjeru Njemačke kroz „data based policy“, subvencije, povećanje proračuna za kulturu, prilagođene micro grantove..). Istaknula je problem nebavljenja sustava posljedicama koje će nastati zbog nekonzumiranja odnosno nedostatka kulture, iako ohrabruje ogromna zabilježena gledanost, slušanost i čitanost tijekom pandemije koja je pokazala da je publika „svjetlo na kraju tunela“, reagiravši ogromnom potrebom za kulturnim sadržajima.

Sa sudionicima se raspravljalo o važnosti oblikovanja zajednice u kriznom vremenu budući da se još jednom ispostavlja logika da se u kulturi može govorit kao o zajednici, a ne potrošačima. Zatim o važnosti održivosti kulturnih projekata, kontinuitetu, adaptacije ka novim modelima „kulturnog proizvoda“, korištenju tehnologije kao saveznika s konkretnim danim savjetima, važnosti suradnje, razvoja publike i kultiviranju dvosmjerne komunikacije.